Rasprodat je i peti koncert Zdravka Čolića.
U susret koncertima ovog sjajnog umetnika, prisetimo se njegove bogate biografije.
Zdravko Čolić je rođen 30. maja 1951. godine u Sarajevu. Otac Vladimir mu je bio oficir, a majka Stana domaćica. Porodica Čolić vodi poreklo iz hercegovačkog sela Vlahovići.Bio je golman u juniorskom pogonu sarajevskog FK "Željezničar", ali je kasnije počeo da trenira atletiku.
Muzikom se u to vreme bavio iz hobija; išao je u muzičku školu i učio je da svira gitaru. Sa drugom Bracom Isovićem je svirao za prijatelje u parku, a u lokalnim okvirima su bili poznati kao duet "Čola i Isa sa Grbavice". U drugom razredu gimnazije, sa prijateljem je otišao da provede praznike u očevoj vikendici u Baošićima; na predlog prijatelja Čolić se prijavio za takmičenje pevača amatera u Bijeloj. Izveo je pesmu Bitlsa "Lady Madonna" i osvojio drugo mesto i svoj prvi pevački honorar.
Shvativši da muzika može da čini njegovu karijeru, Čolić se priključio grupi "Mladi i lijepi", a 1969. godine je prešao u "Ambasadore", koje su u to vreme činili vojni muzičari, a jedini civil bio je gitarista Slobodan Vujović. "Ambasadori" su vremenom dobijali sve više ponuda za nastupe, što vojni muzičari zbog svojih obaveza nisu mogli da ispune, pa su 1970. Čolić i Vujović osnovali "Nove ambasadore". "Novi ambasadori" su tog leta sa "Indeksima" svirali u Dubrovniku mesec dana. Na festivalu "Vaš šlager sezone" "Novi ambasadori" su sa pesmom "Plačem za tvojim usnama", osvojili su sedmo mesto, a pesma je postala veoma slušana.
U to vreme Čolić je dobio ponudu da vežba sa "Indeksima" i bude potencijalna zamena u slučaju da Davorin Popović napusti grupu. Nekoliko puta je i nastupao sa njima. Kako se pesma "Plačem za tvojim usnama" prodala u iznenađujuće velikom tiražu, uspesi "Ambasadora" su skrenuli pažnju Kornelija Kovača na Zdravka Čolića i on ga je pozvao da postane pevač "Korni grupe" umesto Dade Topića. Čolić je u to vreme bio student prve godine Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, ali je ipak 10. septembra 1971. godine došao u Beograd. U "Korni grupi" je ostao šest meseci i za to vreme snimio tri pesme ("Gospa Mica gazdarica", "Kukavica" i "Pogledaj u nebo"), a zatim se vratio u Sarajevo i nastavio studije.
Na festivalu "Vaš šlager sezone" 15. aprila 1972. godine Čolić je izveo pesmu Kemala Montena "Sinoć nisi bila tu". Tu je pesmu prvobitno trebalo da otpeva Josipa Lisac, ali je ona odustala. Čolić je osvojio treće mesto po izboru publike i nagradu za interpretaciju. Od tog momenta zvanično je počela njegova solo karijera.
Solo karijera Zdravka Čolića od 1972.
Iste godine Čolić je učestvovao na festivalima u Splitu sa pesmom "Stara pjesma", Skoplju sa pesmom "Moj bol" i na festivalu u Prištini. Zajedno sa Indeksima, Biserom Veletenlić, Sabahudinom Kurtom i Sabinom Varešanović krenuo je na turneju po Sovjetskom Savezu. Sa pesmom "Gori vatra" Kemala Montena Čolić je u Luksemburgu predstavljao Jugoslaviju na izboru za Pesmu Evrovizije. Sledeće dve godine Čolić se uglavnom pojavljivao na festivalima sa pesmama "Bling blinge bling", "Ona spava", (pobeda na "Hit paradi"), "Zvao sam je Emili", "April u Beogradu" (autor Kornelije Kovač, pobeda na "Beogradskom proleću"), "Ljubav je samo riječ" (Vojkana Borisavljevića), "Zelena si rijeka bila" (autor Kemal Monteno, pobeda na "Šlageru sezone"). U isto vreme je potpisao ugovor sa nemačkom kućom "WEA" i za njihovo tržište snimio dva singla. Tu se i završila njegova karijera u inostranstvu jer nije želeo da živi u Nemačkoj, a u zemlji je bilo mnogo koncerata.
Prvi studijski album "Ti i ja" je izašao 1975. godine, a niz jakih pesama "Vagabund", "Igraš se vatrom", "Loše vino" (na muziku Gorana Bregovića i tekst Arsena Dedića) je doveo do masovne histerije devojaka. Producent ploče je bio Kornelije Kovač i tu praksu Čolić nije menjao ni na sledećim albumima. Za omot je bio zadužen Dragan S. Stefanović, koji je i kasnije dizajnirao omote ploča. Iste godine u PGP RTB je izdata ploča "Zdravko Čolić" na kome su bili hitovi sa singlova. Iako je 1976. godine na zagrebačkom festivalu sa pesmom "Ti si bila, uvijek bila" osvojio četvrto mesto, Čolić je bio najveća zvezda festivala. Krajem te godine krenuo je sa Indeksima na prvu jugoslovensku turneju. Poslednji put se na nekom festivalu pojavio u Zagrebu 1977. godine sa pesmom "Živiš u oblacima". Na Jugoslovenskom festivalu revolucionarne i rodoljubive pjesme u Zagrebu 1977. godine Čolić je nastupio sa budućim najprodavanijim singlom "Druže Tito mi ti se kunemo" koja je prodata u više od 300.000 primeraka.
Muzikom se u to vreme bavio iz hobija; išao je u muzičku školu i učio je da svira gitaru. Sa drugom Bracom Isovićem je svirao za prijatelje u parku, a u lokalnim okvirima su bili poznati kao duet "Čola i Isa sa Grbavice". U drugom razredu gimnazije, sa prijateljem je otišao da provede praznike u očevoj vikendici u Baošićima; na predlog prijatelja Čolić se prijavio za takmičenje pevača amatera u Bijeloj. Izveo je pesmu Bitlsa "Lady Madonna" i osvojio drugo mesto i svoj prvi pevački honorar.
Shvativši da muzika može da čini njegovu karijeru, Čolić se priključio grupi "Mladi i lijepi", a 1969. godine je prešao u "Ambasadore", koje su u to vreme činili vojni muzičari, a jedini civil bio je gitarista Slobodan Vujović. "Ambasadori" su vremenom dobijali sve više ponuda za nastupe, što vojni muzičari zbog svojih obaveza nisu mogli da ispune, pa su 1970. Čolić i Vujović osnovali "Nove ambasadore". "Novi ambasadori" su tog leta sa "Indeksima" svirali u Dubrovniku mesec dana. Na festivalu "Vaš šlager sezone" "Novi ambasadori" su sa pesmom "Plačem za tvojim usnama", osvojili su sedmo mesto, a pesma je postala veoma slušana.
U to vreme Čolić je dobio ponudu da vežba sa "Indeksima" i bude potencijalna zamena u slučaju da Davorin Popović napusti grupu. Nekoliko puta je i nastupao sa njima. Kako se pesma "Plačem za tvojim usnama" prodala u iznenađujuće velikom tiražu, uspesi "Ambasadora" su skrenuli pažnju Kornelija Kovača na Zdravka Čolića i on ga je pozvao da postane pevač "Korni grupe" umesto Dade Topića. Čolić je u to vreme bio student prve godine Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, ali je ipak 10. septembra 1971. godine došao u Beograd. U "Korni grupi" je ostao šest meseci i za to vreme snimio tri pesme ("Gospa Mica gazdarica", "Kukavica" i "Pogledaj u nebo"), a zatim se vratio u Sarajevo i nastavio studije.
Na festivalu "Vaš šlager sezone" 15. aprila 1972. godine Čolić je izveo pesmu Kemala Montena "Sinoć nisi bila tu". Tu je pesmu prvobitno trebalo da otpeva Josipa Lisac, ali je ona odustala. Čolić je osvojio treće mesto po izboru publike i nagradu za interpretaciju. Od tog momenta zvanično je počela njegova solo karijera.
Solo karijera Zdravka Čolića od 1972.
Iste godine Čolić je učestvovao na festivalima u Splitu sa pesmom "Stara pjesma", Skoplju sa pesmom "Moj bol" i na festivalu u Prištini. Zajedno sa Indeksima, Biserom Veletenlić, Sabahudinom Kurtom i Sabinom Varešanović krenuo je na turneju po Sovjetskom Savezu. Sa pesmom "Gori vatra" Kemala Montena Čolić je u Luksemburgu predstavljao Jugoslaviju na izboru za Pesmu Evrovizije. Sledeće dve godine Čolić se uglavnom pojavljivao na festivalima sa pesmama "Bling blinge bling", "Ona spava", (pobeda na "Hit paradi"), "Zvao sam je Emili", "April u Beogradu" (autor Kornelije Kovač, pobeda na "Beogradskom proleću"), "Ljubav je samo riječ" (Vojkana Borisavljevića), "Zelena si rijeka bila" (autor Kemal Monteno, pobeda na "Šlageru sezone"). U isto vreme je potpisao ugovor sa nemačkom kućom "WEA" i za njihovo tržište snimio dva singla. Tu se i završila njegova karijera u inostranstvu jer nije želeo da živi u Nemačkoj, a u zemlji je bilo mnogo koncerata.
Prvi studijski album "Ti i ja" je izašao 1975. godine, a niz jakih pesama "Vagabund", "Igraš se vatrom", "Loše vino" (na muziku Gorana Bregovića i tekst Arsena Dedića) je doveo do masovne histerije devojaka. Producent ploče je bio Kornelije Kovač i tu praksu Čolić nije menjao ni na sledećim albumima. Za omot je bio zadužen Dragan S. Stefanović, koji je i kasnije dizajnirao omote ploča. Iste godine u PGP RTB je izdata ploča "Zdravko Čolić" na kome su bili hitovi sa singlova. Iako je 1976. godine na zagrebačkom festivalu sa pesmom "Ti si bila, uvijek bila" osvojio četvrto mesto, Čolić je bio najveća zvezda festivala. Krajem te godine krenuo je sa Indeksima na prvu jugoslovensku turneju. Poslednji put se na nekom festivalu pojavio u Zagrebu 1977. godine sa pesmom "Živiš u oblacima". Na Jugoslovenskom festivalu revolucionarne i rodoljubive pjesme u Zagrebu 1977. godine Čolić je nastupio sa budućim najprodavanijim singlom "Druže Tito mi ti se kunemo" koja je prodata u više od 300.000 primeraka.
Sledeći album, "Ako priđeš bliže" iz 1977, je snimljen u Zagrebu, a priređen u Nemačkoj. Za prve dve nedelje prodato je 50 hiljada primeraka, a novi aduti kod publike su bili "Pjevam danju, pjevam noću" po pesmi Branka Radičevića, "Glavo luda", "Zagrli me", "Juče još", "Jedna zima s Kristinom" i "Produži dalje". 1. aprila 1978. godine Čolić je krenuo na jugoslovensku turneju pod nazivom "Putujući zemljotres", a pratila ga je baletska grupa "Lokice". Već tada je ploča prodata u 150.000 primeraka, da bi na kraju prebacila 700.000 primeraka. U anketi lista "Zdravo" Čolić je pobedio u kategoriji "najdraža ličnost". Iako je na početku turneje 4. i 8. aprila održao dva koncerta u beogradskoj hali "Pionir", turneja se okončala koncertom na Marakani održanim 5. septembra 1978. godine koji je okupio oko 70.000 ljudi.
U proleće 1980. godine Čolić je objavio album "Zbog tebe" sa pesmama "Pisaću joj pisma duga", "Pusti, pusti modu" i "Pjesmo moja". Album je sniman u Velikoj Britaniji (opet ga je producirao Kornelije Kovač) a autori su bili još i Goran Bregović, Kemal Monteno, Arsen Dedić i Spomenka Kovač. Iako je euforija za Čolićem malo opala, ploča je prodata u preko 400.000 primeraka. Sledeća turneja je bila nešto mirnija, bez "Lokica", ali sa engleskim muzičarima. Na kraju turneje, u oktobru 1980. godine, Čolić je održao tri rasprodata koncerta u hali "Pionir". Na jednom od njih prvi i poslednji put, na jednom svom koncertu, je uživo otpevao tada megahit "Druže Tito, mi ti se kunemo".
Novi album, "Malo pojačaj radio", sniman je oktobra 1981. godine u Londonu. Muzički deo posla odradili su Kornelije Kovač i Goran Bregović, a matrice su snimili engleski studijski muzičari. Ploča je donela zaokret ka rok zvuku, a hitovi su bili "Mađarica", "Nove lakovane cipele", "Dunav". U pesmi "Što si prepotentna" Zdravko se prvi put okušao kao autor, dok su preostali materijal napisali Đorđe Balašević, Duško Trifunović, Đorđe Novković i Marina Tucaković. Album je prodat u više od 300.000 primeraka.
Sledeća ploča, "Šta mi radiš", opet je snimana u Londonu i to pod potpunom kontrolom Kornelija Kovača. Opet su svirali engleski muzičari, a autori pesama su bili Kovač, Momčilo Bajagić Bajaga, Zoran Živanović Kikamac (Zana), Arsen Dedić i drugi. Album je objavljen 1983. godine, sa hitovima kao što su: "Šeri, Šeri", "Šta mi radiš" i baladA "Stanica Podlugovi". Čolić je na turneju još jednom krenuo sa članovima grupe "Generacija 5" i Lazom Ristovskim.
Na sledećoj ploči, koju izdaje za sarajevski Diskoton "Ti si mi u krvi" 1985. godine, prvoj koju snima u Beogradu, u studiju "Akvarijus", Čolić se okrenuo etno zvuku, posebno u numerama "Ruška", "Sto cigana" i "Ti možeš sve, al' jedno ne", ali se kao najveći hit izdvojila balada "Ti si mi u krvi", koju su zajedno uradili Kornelije i Spomenka Kovač.
Posle skoro tri godine pauze , Čolić je u decembru 1987. za sarajevski "Diskoton" sa Kornelijem Kovačom, kao producentom i aranžerom, snimio i objavio album jednostavno nazvan "Zdravko Čolić", kojim se vratio pop zvuku. Ploča nije imala velikog medijskog odjeka i pamti se kao album sa najslabijim tiražom od 200.000 primeraka, sa koga se kao hitovi izdvajaju numere "Oj djevojko, selen velen", "Hej suzo" i "Samo ona zna". Zbog loše prodaje nije održana turneja, a i sledećih godina Čolić se posvetio privatnom poslovanju.
Čolić je 1990. sa Goranom Bregovićem uradio album "Da ti kažem šta mi je". Materijal sa albuma je promovisan na festivalu "Mesam" 1991. godine. Na njemu se našla obrada narodne pesme "Čaje šukarije", u kojoj peva devojčica Ivana, glumica iz filma "Kuduz", koja se izdvaja kao najveći hit, i numere "Čija je ono zvijezda", "E draga, draga" i "Da ti kažem šta mi je", naslovna pesma autora Dina Merlina. Album zbog nadolazećeg rata u Jugoslaviji nije koncertno ispraćen i posle njega je nastupilo zatišje u karijeri, koje je prekidano povremenim nastupima. Iz tog perioda je upečatljiv nastup Zdravka Čolića na MESAM-u početkom 1995. godine, gde je bio gost koncerta posvećen karijeri Kornelija Kovača.
Početkom rata u bivšoj Jugoslaviji, Zdravko se preselio u Srbiju, gde je prešla da živi i kompletna njegova porodica. Povremeno nastupao po manjim dvoranama širom Evrope sa Lazom Ristovskim, diskotekama u Srbiji tokom 1994. godine a redovan je saradnik na pločama Bregovićeve filmske muzike. Tokom pauze u njegovom diskografskom radu godine 1994. u diskografskim kućama "Komuna" i PGP RTS objavljena je ploča "Poslednji i prvi" na kojoj je izbor njegovih najvećih hitova. Tokom devedesetih godina, smatra se jednim od najprodavanijih albuma u tadašnjoj SRJ.
Posle sedam godina pauze, u "Komuni" je izdat deveti Čolićev album, "Kad bi moja bila", u produkciji Gorana Bregovića. Pesme su komponovali Čolić i Bregović, a deo tekstova su napisali Marina Tucaković i Momčilo Bajagić. Sa albuma su se izdvojile pesme "Čini ti se grmi", "Jako, jako slabo srce zavodiš", kao i balade "Kad bi moja bila" i "Tabakera". Zdravko je krajem 1998. godine održao devet rasprodatih koncerata u beogradskom "Sava centru", a nastupio je i u Prištini, ne obazirući se na sukobe na Kosovu.
Čolićev deseti album, "Okano", objavljen je krajem 2000. godine. Album je pored naslovne numere doneo i hitove "Krasiva", "Hotel Balkan" i baladu "U boji vina". Tiraž je bio preko pola miliona prodatih nosača zvuka, a usledila je i velika turneja po većim gradovima bivše Jugoslavije. Turneja je kulminirala rasprodatim koncertom na stadionu FK Crvena Zvezda, popularnoj Marakani, 30. juna 2001. godine, na kojoj se okupilo oko 80.000 ljudi. Pred malim ekranima je više od 4.000.000 ljudi pratilo direktan prenos koncerta. Album "Okano" proglašen je za album godine, pesma "Okano" za hit godine, a Zdravko Čolić je izabran za ličnost godine. U maju 2001. godine Čolić se oženio Aleksandrom, a 1. oktobra iste godine dobio je kćerku Unu.
Čolić je 1990. sa Goranom Bregovićem uradio album "Da ti kažem šta mi je". Materijal sa albuma je promovisan na festivalu "Mesam" 1991. godine. Na njemu se našla obrada narodne pesme "Čaje šukarije", u kojoj peva devojčica Ivana, glumica iz filma "Kuduz", koja se izdvaja kao najveći hit, i numere "Čija je ono zvijezda", "E draga, draga" i "Da ti kažem šta mi je", naslovna pesma autora Dina Merlina. Album zbog nadolazećeg rata u Jugoslaviji nije koncertno ispraćen i posle njega je nastupilo zatišje u karijeri, koje je prekidano povremenim nastupima. Iz tog perioda je upečatljiv nastup Zdravka Čolića na MESAM-u početkom 1995. godine, gde je bio gost koncerta posvećen karijeri Kornelija Kovača.
Početkom rata u bivšoj Jugoslaviji, Zdravko se preselio u Srbiju, gde je prešla da živi i kompletna njegova porodica. Povremeno nastupao po manjim dvoranama širom Evrope sa Lazom Ristovskim, diskotekama u Srbiji tokom 1994. godine a redovan je saradnik na pločama Bregovićeve filmske muzike. Tokom pauze u njegovom diskografskom radu godine 1994. u diskografskim kućama "Komuna" i PGP RTS objavljena je ploča "Poslednji i prvi" na kojoj je izbor njegovih najvećih hitova. Tokom devedesetih godina, smatra se jednim od najprodavanijih albuma u tadašnjoj SRJ.
Posle sedam godina pauze, u "Komuni" je izdat deveti Čolićev album, "Kad bi moja bila", u produkciji Gorana Bregovića. Pesme su komponovali Čolić i Bregović, a deo tekstova su napisali Marina Tucaković i Momčilo Bajagić. Sa albuma su se izdvojile pesme "Čini ti se grmi", "Jako, jako slabo srce zavodiš", kao i balade "Kad bi moja bila" i "Tabakera". Zdravko je krajem 1998. godine održao devet rasprodatih koncerata u beogradskom "Sava centru", a nastupio je i u Prištini, ne obazirući se na sukobe na Kosovu.
Čolićev deseti album, "Okano", objavljen je krajem 2000. godine. Album je pored naslovne numere doneo i hitove "Krasiva", "Hotel Balkan" i baladu "U boji vina". Tiraž je bio preko pola miliona prodatih nosača zvuka, a usledila je i velika turneja po većim gradovima bivše Jugoslavije. Turneja je kulminirala rasprodatim koncertom na stadionu FK Crvena Zvezda, popularnoj Marakani, 30. juna 2001. godine, na kojoj se okupilo oko 80.000 ljudi. Pred malim ekranima je više od 4.000.000 ljudi pratilo direktan prenos koncerta. Album "Okano" proglašen je za album godine, pesma "Okano" za hit godine, a Zdravko Čolić je izabran za ličnost godine. U maju 2001. godine Čolić se oženio Aleksandrom, a 1. oktobra iste godine dobio je kćerku Unu.
 |
| Zdravko Čolić sa suprugom Aleksandrom |
Novi album "Čarolija", Čolić je predstavio 24. decembra 2003. godine. Sa albuma su se izdvojile pesme "Ao nono bijela", "Zločin i kazna", "Moja draga" i "Na ovaj dan", a kao pesma sa jednim od najboljih spotova se izdvojio veliki hit "Mnogo hvala". U maju 2004. godine je počela turneja po većim gradovima bivše Jugoslavije i nekim evropskim zemljama. Tokom 2005. godine održano je još 14 koncerata u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama, Evropi, kao i na prostorima bivše SFRJ. U oktobru je neplanirano dve večeri zaredom pevao pred beogradskom publikom u novootvorenoj Beogradskoj areni. Koncertima je prisustvovalo preko 50.000 ljudi.
Album "Zavičaj (album)" Čolić je objavio 2006. Pesme za novi album su pored Čolića napisali i Đorđe Balašević, Marina Tucaković, Arsen Dedić, Dino Merlin i Leontina Vukomanović. Pesme su snimane u studijima u Beogradu i Novom Mestu, miksovane su u studiju Pitera Gebrijela, a post-produkcija je rađena u londonskom studiju Ebi Roud. Album se u prva dva dana prodao u rekordnom tiražu od 100.000 primeraka. Posle ovog albuma, 30. juna 2007. godine Zdravko je po treći put u karijeri održao koncert na stadionu FK Crvena. Zvezda popularnoj Marakni. Koncert je bio još jedan trijumf Zdravkove popularnosti kod svih generacija. Prisustvovalo je oko 60.000 ljudi, a sam Zdravko je postavio verovatno nedostižan rekord od TRI fantastična koncerta na najvećem srpskom stadionu.
Poslednji album "Kad me pogledaš preko ramena" Zdravko je objavio 2010. Album je vrlo brzo prihvaćen kod publike i ako i ovaj album kao i većinu prethodnih kritika nije baš blagonaklono prihvatila.
Dana 25. juna 2011. godine, Zdravko Čolić je održao po mnogima i koncert života na beogradskom "Ušću" pred oko 100 000 ljudi, koji je trajao 3 sata i 40 minuta. Koncert je protekao u sjajnoj atmosferi, besprekorno organizovan sa vrhunskom produkcijom putem direktnog prenosa na Radio-televiziji Srbije pratilo ga je oko 2.200.000. ljudi! Zdravko je na koncertu otpevao neverovatnih 44 pesama kojim je obuhvatio sve periode svoje bogate karijere, kako sa singl-albumima tako i sa svih 13 studijskih albuma.
Poslednji album "Kad me pogledaš preko ramena" Zdravko je objavio 2010. Album je vrlo brzo prihvaćen kod publike i ako i ovaj album kao i većinu prethodnih kritika nije baš blagonaklono prihvatila.
Dana 25. juna 2011. godine, Zdravko Čolić je održao po mnogima i koncert života na beogradskom "Ušću" pred oko 100 000 ljudi, koji je trajao 3 sata i 40 minuta. Koncert je protekao u sjajnoj atmosferi, besprekorno organizovan sa vrhunskom produkcijom putem direktnog prenosa na Radio-televiziji Srbije pratilo ga je oko 2.200.000. ljudi! Zdravko je na koncertu otpevao neverovatnih 44 pesama kojim je obuhvatio sve periode svoje bogate karijere, kako sa singl-albumima tako i sa svih 13 studijskih albuma.
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.